Lice demencije - pad čovjeka

Petak, 4. travnja 2014.

Što trebamo znati o alzheimerovoj bolesti

stock-photo-34314270-confused-senior-male.jpg

Alzheimerova demencija je sindrom koji se javlja kao posljedica Alzheimerove bolesti (neurodegenerativna bolest). Simptomi bolesti počinju postepeno, a s napredovanjem bolesti i psihički poremećaj bolesti – sindrom, kao i fizičko propadanje postaje izrazitije.

Demencija je termin koji se koristi za opisivanje poremećaja kod kojeg se gube raznovrsne funkcije. Kod oboljelog od Alzheimerove bolesti izražene su u početku depresija, zlovolja, zbunjenost, zaboravljivost, ponavljanje istog pitanja, stalno zametanje i traženje stvari, popuštanje u svakodnevnim aktivnostima, gubitak interesa za poslove koje je godinama dobro radio, izbjegavanje istih. Javljaju se poteškoće u govoru, oskudne rečenice, često s istim ili sličnim odgovorom na naše pitanje, učestalo ponavljanje nekog događaja od ranije, riječi postaju nerazumljive, zamjenjuje ih se sličnim pojmom, govor postaje besmislen.

Poteškoće također nastaju i u pisanju do gubitka mogućnosti potpisivanja vlastitog imena i prezimena. Izražen je gubitak procjene brojčanih vrijednosti, vrijednosti novca, često sumnjaju u potkradanje, imaju izrazito nepovjerenje prema okolini, postaju ljubomorni.

Javlja se gubitak prostorne i vremenske orijentacije, što pokazuju neprepoznavanjem prostorija u vlastitom stanu ili kući, oboljela osoba ne zna npr. koliko ima godina, koje je godišnje doba, koliko ima djece, kako se zovu ili koliko su stari, često osoba nije sigurna u to tko mu je suprug ili supruga ili neki drugi član obitelji, ne može se sjetiti njihovih imena, uočava se izrazita promjena osobnosti bolesnika uz povremene provale bijesa, verbalnu i fizičku agresivnost. Oboljela osoba je obično dugo svjesna svojih problema iz kojih se ne može izvući niti ih ikome želi ili može izreći.

U daljnjem tijeku bolesti javljaju se halucinacije i priviđenja koja su za oboljelu osobu stvarna, izražen je strah posebno u vremenu sumraka (na prijelazu dana u noć), ali vrlo često i po noći.

Izrazite su promjene u fizičkom smislu, u početku je osoba najčešće nemirna, javlja se često ustajanje i hodanje, traženje stvari, izražen nemir na jednom mjestu, stalno želi negdje otići ili npr. traži da ide kući iako je kod kuće. Ovakav nemir postaje opasan, zbog mogućnosti odlaska iz stana i lutanja pri čemu oboljelu osobu može „uhvatiti panika“, potpuno se blokira i nije u stanju zatražiti pomoć, tako da lutanje može završiti i s tragičnim posljedicama. Simptomi izrazitog nemira, bezrazložnih ustajanja i danju i noću, s napredovanjem bolesti se obično javljaju sve rjeđe, hod postaje sve nesigurniji, javlja se izrazita ukočenost u hodu. Zbog napredovanja kontraktura javlja se ukočenost i nemogućnost hodanja, a s vremenom dolazi i do potpune nepokretnosti.

Sve ove promjene uvijek uočava okolina bolesnika, oboljela osoba nije svjesna popuštanja u svakodnevnom životu.

Važnost ranog postavljanja dijagnoze

Uzroci demencije mogu biti i neke druge bolesti, no najčešći je uzrok Alzheimerova bolest (oko 65%-70%) ili vaskularna demencija (oko 15%-20% kao izolirani uzrok, te istodobno u oko 45% oboljelih od Alzheimerove bolesti). Kako se, iako rijetko, Alzheimerova demencija može razviti i kod mlađih osoba, prije 65 godina života, važno je obratiti pažnju na sve promjene u uobičajenim, svakodnevnim životnim situacijama.

Stoga je od izuzetne važnosti kada obitelj, poslovni suradnici ili prijatelji primijete opisane promjene kod svog člana, bez obzira u kojoj životnoj dobi promjene postaju vidljive i oboljelom i članovima obitelji donose poteškoće i nepredvidive situacije, da odmah reagiraju i odu s oboljelim kod njegovog liječnika opće medicine koji ga treba uputiti na specijalistički pregled sa sumnjom na demenciju.

Neophodno je zatražiti liječnički pregleda specijalista koji se bave Alzheimerovom bolešću - neurologa i psihijatra.

Nakon liječničke obrade i postavljanja dijagnoze potrebno je održavati redovite kontrole i kontakt s liječnikom specijalistom koji je postavio dijagnozu, te zatražiti pomoć Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest, odnosno Savjetovališta za članove obitelji oboljelih i „Grupe za samopomoć“, u Vlaškoj 24, Zagreb i na mobitel: 091/569 1660.

Po postavljanju dijagnoze, obitelj može zatražiti i „drugo mišljenje“. Također je dobro potražiti savjet liječnika i Savjetovališta za obitelj, te prihvatiti njihove savjete, obavljati redovite kontrole kod liječnika. U slučaju uočavanja bilo koje nuspojave na propisane lijekove nužno je savjetovati se s liječnikom koji je iste propisao.



Oznake: Demencija
Kategorija: Treba znati

Vaša mišljenja i komentari

Napišite odgovor



(Vaša e-adresa neće biti javno prikazana.)