Obnavljanje 'izgubljene' dugoročne memorije je moguće

Petak, 3. lipnja 2016.

David-Glanzman-s-puzem.jpg

Istraživanje Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu (UCLA) iznosi saznanja koja su u suprotnosti s uobičajenim vjerovanjem da je memorija pohranjena u sinapsama moždanih ćelija. Njihovi nalazi upućuju na mogućnost obnove sjećanja kod osoba s Alzheimerovom bolešću ili onih koji su pretrpjeli potres mozga. 

Oporavak dugoročnih sjećanja

Mnogi neuroznanstvenici vjeruju kako su sjećanja pohranjena u spojevima moždanih stanica nazvanima sinapse. Stoga smatraju da i sjećanja zauvijek nestaju u slučajevima kada se te sinapse unište, kao što se to događa u mozgu osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti. Međutim, nedavno objavljeno istraživanje s UCLA-e, objavljeno u časopisu eLife zaključuje da to ne mora biti tako.

Tim znanstvenika Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu, predvođenim Davidom Glanzmanom proučavali su dugoročna sjećanja morskih puževa. Istrenirali su puževe da se plaše blagih elektro-šokova, a nakon što im se ta dugoročna memorija formirala, onemogućili su proteinskim blokatorima funkcioniranje novo razvijenih sinapsi. Prema dosadašnjim teorijama to je trebalo značiti da im je onemogućeno dosjećanje prethodno usvojenih uvjetovanih refleksa. Ali to se nije dogodilo, i puževi su se i dalje plašili elektro-šokova, što ih je uputilo na zaključak da su dugoročna sjećanja pohranjena negdje drugdje.  

Podrška pretpostavci da se dugoročna memorija može obnoviti kod osoba u ranoj fazi Alzheimerove bolesti

Više novih istraživanja podržava teorije o tome kako se izgubljena sjećanja mogu obnoviti kod osoba u ranim fazama Alzheimerove bolesti. Jedno je primjerice utvrdilo da se kod miševa, čiji je mozak doveden u stanje slično onom zahvaćenom Alzheimerovom bolešću, sjećanja mogu obnoviti ukoliko se aktivira neki drugi odgovarajući skup neurona. To upućuje na zaključak da kod demencije nije problem gubitak sjećanja već puteva dolaska do pohranjenih informacija.

Zaključci ovih nalaza mogli bi biti revolucionarni za daljnja istraživanja Alzheimerove bolesti. Kako je Glanzman naglasio:

"Sve dok su neuroni živi, u njima su i naša sjećanja – što znači i mogućnost da nekako dopremo do njih. Odnosno da barem neke od njih oživimo, ali samo u ranijim fazama Alzheimerove bolesti. Jer kasnije, kada neuroni počnu propadati i umirati, nestaju i u njima pohranjene informacije".

Treba napomenuti kako je ovo ohrabrujuće istraživanje tek u svojoj početnoj fazi i istražuje mozak malenog morskog puža koji sadrži svega 20.000 neurona, za razliku od ljudskog koji ih ima 100 milijardi. Bez obzira na to, ove studije pružaju novu nadu istraživačima Alzheimerove bolesti, onima koji ju imaju i njihovom skrbnicima.



Oznake:
Kategorija: Novosti

Vaša mišljenja i komentari

Napišite odgovor



(Vaša e-adresa neće biti javno prikazana.)