Pomoć njegovateljima

Petak, 4. travnja 2014.

Savjetovalište za članove obitelji oboljelih i grupe za samopomoć

U Savjetovalište za članove obitelji oboljelih od Alzheimerove bolesti dolaze članovi obitelji sa mnogo pitanja. Među prvima su što je Alzheimerova bolest, kako je i zašto došlo do tako veliki promjena  ponašanju njihovog supružnika ili roditelja, kako reagirati na čudno ponašanje i nesnalaženje oboljelog u prostoru i vremenu, kako uspostaviti komunikaciju, kako uskladiti ponašanje okoline prema bolesniku i mnoga druga. Jedno od čestih pitanja je i kada i kako bolesnika uvjeriti da mora prestati upravljati automobilom, raspolagati novcem i drugom imovinom, te samostalno odlaziti od kuće. Svaka obitelj želi znati što ih još čeka i kako se na to sve pripremiti. Članovima obitelji – njegovateljima su ove informacije i praktična pomoć neophodne, baš kao i osobna potpora.

stock-photo-21683294-senior-woman-and-caregiver.jpg

Obitelj svakog kroničnog bolesnika, pa tako i onog oboljelog od Alzheimerove bolesti, postaje „žrtva bolesti“ jer živi uz nesigurnost, strepnju, osjećaj nepravde, straha, tuge i ljutnje, a redovito i uz značajne financijske poteškoće. Kako im je zbog svega navedenog neophodno stalno razumijevanje i prijateljsko savjetovanje, razumljivo je da se od osoba koje im to pružaju očekuje i stručnost i velika empatija.

Osnovni savjeti

  • Ne prigovarati kod učestalih pogrešaka ili ponavljanja pitanja
  • Ne povisiti glas na bolesnika
  • Ne objašnjavati da su osobe kojih nema, a koje oboljela osoba sada traži (roditelji, prijatelji) – umrli
  • Ne objašnjavati da se bolesnik nalazi u svom stanu kada on želi otići kući
  • Ne razgovarati sa drugim ljudima u prisutnosti oboljele osobe o njegovoj bolesti, pogreškama koje čini, niti se radi istoga stanja jadati
  • Ne inzistirati da bolesnik istog časa obavi npr.: brijanje, kupanje, uzimanje hrane, presvlačenje …. kad mi mislimo da je vrijeme za isto
  • Ne dozvoliti ostalim članovima obitelji ili znanaca da s omalovažavanjem govore o našem bolesniku – npr.: „pa jadan je, on ništa ne razumije“ i slično
  • Nastojati da oboljela osoba boravi u smirenom prostoru stana ili okoliša, bez buke TV-a ili radija, glasnog razgovora, proslave u obitelji i sl.
  • Ne dozvoliti da mu strane osobe (u ambulanti, bolnici ili Domu) govore „Ti“, obraćaju mu se s „baka“ ili „djede“
  • Ako je osoba uznemirena tijekom dana ne čekati večer kada ionako postaje nemirnija, te tijekom večeri ili noći pozivati Hitnu službu i/ili policiju zbog izrazitog nemira i nemogućnosti smirivanja
  • U slučajevima uznemirenosti tijekom dana obavezno potražiti pomoć liječnika.

Obitelj oboljele osobe mora se prilagoditi bolesti i njezinim posljedicama, mora zadržati dostojanstvo oboljele osobe, poželjno je da se sama interesira kako se ponašati prema oboljelom, da nauči prepoznati neverbalne znakove koje oboljela osoba šalje.

Riješiti druge poslove u kući: potrebne popravke ili preinake u stanu/kući, preseljenja, financijske poslove srediti najviše što je moguće, punomoć, srediti među-obiteljske odnose, znati tko će, kada i  koliko moći sudjelovati u pomoći oko oboljele osobe.

Obavezno je potrebno da oboljela osoba obavi i druge preglede i manje zahvate što prije, dok je još u dobrom općem stanju.

Neophodno je potrebno da oboljela osoba prestane upravljati automobilom.



Oznake: Savjetovalište
Kategorija: Savjet mjeseca

Vaša mišljenja i komentari

Napišite odgovor



(Vaša e-adresa neće biti javno prikazana.)